Akontacija za službeni put i pravdanje troškova

Novac koji daš unapred za službeni put je akontacija, i vodi se kao potraživanje od radnika dok se put ne opravda. To nije trošak ni zarada u trenutku isplate, već predujam koji radnik mora da pravda. Kako teče. Prvo isplatiš akontaciju (na osnovu putnog naloga sa procenom troškova). Kada se radnik vrati, podnosi obračun putnih troškova sa računima, gorivo, smeštaj, karte, i pripadajuće dnevnice. Onda se radi poravnanje. Ako je stvarni trošak veći od akontacije, doplaćuješ razliku radniku. Ako je manji, radnik ti vraća višak. Tek tada se troškovi puta knjiže kao rashod, a akontacija se zatvara. Šta radnik mora da donese. Zatvoren putni nalog, originalne račune za troškove (na ime firme gde je moguće), i eventualno kratak izveštaj sa puta. Bez pravdanja, akontacija ostaje kao njegov dug prema firmi i može se tretirati kao neopravdana isplata, što stvara poreski rizik. Zato pravilo, akontacija se uvek zatvara računima i obračunom, nikad ne ostaje neopravdana. Vodi evidenciju ko je uzeo akontaciju i da li ju je opravdao.